Kovrčavost lišća breskve

 Najčešća bolest koja se javlja na breskvi je kovrčavost lista breskve (Tafrina deformans) koju suzbijamo preventivno (prije pojave simptoma).

Simptomi bolesti vidljivi su već početkom vegetacije, na mladim listovima koji postaju mjehurasti, kovrčaju se, gube zelenu boju i postaju crvenkasti. Zaraženi listovi se ubrzo suše i otpadaju, a jače zaražena stabla mogu već u 5. mjesecu ostati potpuno bez lista. Bolest se razvija i na mladicama, cvijetu i plodu.

Do primarne (jedine) zaraze dolazi samo u doba pupanja, početkom vegetacije, na mladim još nerazvijenim listovima. Kad su simptomi bolesti već vidljivi na listu, kasno je za zaštitu, zaraza se više ne može spriječiti i zato je važna preventiva.

Bolest se suzbija zimskim prskanjem, sredstvima na osnovi bakra (tzv. plavo prskanje). Zaštita se provodi u fazi bubrenja pupova, a nakon orezivanja. Voćku treba cijelu dobro ˝okupati˝ (poprskati krošnju, račvište grana i deblo).

Od sredstava preporučujemo fungicide na osnovi bakra (Nordox Super WG, Cuprablau Z, Champion WG), te insekto-akaro-fungicid (Crveno ulje).

Nakon otvaranja pupova više se ne smiju koristiti bakreni preparati jer su fitotoksični za sve zelene dijelove breskve. U fazi kretanja vegetacije prskanje možete obaviti nekim od organskih fungicida (Chromodin S-65, Delan 700 WDG).

Ako je neposredno nakon prskanja pala veća količina kiše, prskanje bi trebalo ponoviti!

Ukoliko kojim slučajem propustite ˝plavo prskanje˝ i bolest se pojavi, preporučujemo vam da ručno sakupite zaražene listove i spalite ih, a na jesen (kad otpadne list) obavezno zaštitite breskvu nekim od bakrenih preparata.

I na kraju jedna napomena, slično kovrčanje listova mogu uzrokovati i neke vrste lisnih uši, no njih ćemo u tom slučaju i naći u zakovrčanim listovima. Tada treba prskati nekim od insekticida, jer na lisne uši fungicidi ne djeluju.

 

Martina Matanović, Udruga Viva Zagreb

 

Cigaraš ( Byctiscus betulae L.)

Tijekom svibnja, u vinogradima se pojavljuje cigaraš. Vinogradari najčešće prilikom uvlačenja i vezanja mladica, najprije uočavaju listove smotane u tuljac-„cigaru“, a tek potom na njoj ponekad pronađu i krivca koji čini ove štete a to je pipa cigaraš.

Ovaj štetnik iz porodice pipa (Curculionidae) osim na vinovoj lozi štete radi i na kruški, rjeđe na šljivi i drugim voćkama te na brezi. Odrasli kukac dug je 6-9  mm, plave, zelene ili bakrenaste boje, ima produljenu glavu s rilom koje pipi služi za bušenje biljnog tkiva u koje ženka odlaže jaja.

Pipe prezimljuju kao odrasli oblici u zemlji i na drugim skrovitim mjestima, a početkom proljeća izlaze van i počinju ishranu prvo pupovima, kasnije lišćem i  izbojima. Ženke nakon kopulacije, obično tijekom svibnja, nagrizaju peteljku lista, list vene pa ga  ženka može smotati u tuljac- cigaru. U tako smotani list ženka odlaže jaja. Ličinke žive unutar tuljca i hrane se lisnim parenhimom, a na kraju razvoja napuštaju cigaru i odlaze u zemlju na kukuljenje.

Najdjelotvorniji i ekološki najprihvatljiviji način suzbijanja ovog štetnika, pa tako i smanjenja šteta iduće godine je sakupljanje cigara i njihovo spaljivanje. Ipak u slučaju jakog napada, ako na lozi ili kruški uočite puno cigaraša i ureza crtičavog oblika  na lišću, možete provesti i kemijsko suzbijanje. Najpovoljniji rok za to je u svibnju dok su cigaraši u kopulaciji i hrane se lišćem. Koristite insekticide na bazi endosulfana, fentiona, fosalona i neke druge.

Mi ipak preporučujemo i zagovaramo ekološki način, dakle, sakupljanje i spaljivanje cigara!

 

Martina Matanović, Udruga Viva Zagreb

 

Kruškina grinja (Eriophyes piri)

Odrasli oblici kruškine grinje prezimljuju u skupinama ispod ljuskica pupova, a rano u proljeće odlažu jaja u tkivo mladog lišća.Grinje žive unutar tkiva lista te sisanjem uzrokuju sitne nabrekline, vidljive s lica i naličja lista. Nabrekline mijenjaju boju, iz svijetlozelene u crvenkastu, na kraju smeđu do gotovo crnu, a najviše ih je uz glavnu žilu lista. Tkivo unutar nabrekline naposljetku odumre, a grinje se tada kroz rupe na naličju lista sele  na zdravo lisno tkivo te rade nove nabrekline.Pri jakom napadu listovi u potpunosti pocrne, deformiraju se i konačno otpadaju, izboji zakržljaju, a u nekim slučajevima grinja ošteti i pokožicu plodova koji tako postaju podložni napadu mikroorganizama.

Odrasla kruškina grinja vrlo je sitna, svega 0,2 mm, bjelkaste boje, izdužena tijela, ima dvije generacije godišnje, a u lisnom tkivu živi cijele godine.

Štetnik se suzbija u vrijeme bubrenja pupova sumpornim fungicidima (močivi sumpor- Kalinosul, Chromosul i sl.) ili uljnim organofosfornim sredstvima. Ukoliko ste propustili obaviti ova tretiranja, a uočili ste simptome napada kruškine grinje još možete obaviti tretiranja preparatima Acarstin, Vertimec, Demitan i drugi.

list kruške napadnut kruškinom grinjom

kruškine buhe na izbojima kruške

ružičar u cvijetu kruške

 

Obična kruškina buha (Psylla cacopsylla) i velika kruškina buha (P. pyrisuga)

Na kruški mogu istovremeno biti prisutne dvije vrste buha, obična je češća i brojnija od velike kruškine buhe. Običnu kruškinu buhu smatraju najvažnijim štetnikom kruške, osobito na plantažama krušaka niskih uzgojnih oblika.

Štetnik je mali, svega 2,5-3 mm dug ( velika kruškina buha 3-4 mm), velikih očiju i široke, trokutaste glave, krila složenih poput krova na kući. Tijelo je narančasto smeđe do smeđe crveno s crnim pjegama, krila velika opnenasta, kod obične buhe crne nervature dok velika buha ima svjetliju nervaturu krila.

Imago ( odrasli oblik) skače.

Obična kruškina buha prezimljuje kao imago u krošnji kruške, na skrovitim mjestima kao što su pukotine kore ili pazušci pupova, dok velika buha prezimljuje na raznom bilju. Buhe počinju sisati sokove čim temperatura prijeđe 5°C. U ožujku dolijeće i velika buha te naseljava mlado lišće i izboje gdje odlaže svijetložuta do narančasta jaja iz kojih za dvadesetak dana izlaze ličinke koje sišu sokove i obilno izlučuju mednu rosu. Medna rosa se cijedi po lišću, plodovima i izbojima te se na nju  naseljavaju gljive čađavice koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lista i time čine sekundarne štete. Medna rosa privlači i mrave.

Velika kruškina buha ima samo jednu generaciju godišnje i u srpnju odlazi s kruške,a obična buha ima do pet generacija te se na kruški nalazi cijelu godinu.

Za uspješno suzbijanje ovih štetnika najvažnije je na vrijeme ih uočiti. Preporučuje se kasno zimsko prskanje uljnim organofosfornim sredstvima ili mineralnim uljima, te piretroidima. U proljeće insekticide primijeniti kada se pojave mlade ličinke jer su starije otporne. Kod slabijeg napada, obično jedino prskanje provodimo tik prije ili boje poslije cvatnje.

Odluku o potrebnoj zaštiti ponekad nije lako donijeti. Smatra se da je zimska primjena insekticida opravdana ukoliko se metodom 100 udaraca uhvati više od 50-100 buha, odnosno, pragom odluke smatra se zaraženost 10-20%  izboja.

Znajući da se nekim insekticidima  (npr. piretroidima) ujedno uništavaju i prirodni neprijatelji buhe, dakle, korisni kukci, i imajući u vidu činjenicu da nerazumnim korištenjem istih preparata štetnici postaju rezistentni (otporni) na njih, treba razmisliti hoćemo li i s čim tretirati. Prednost treba dati biotehničkim insekticidima - regulatorima razvoja kukaca na osnovi fenoksikarba (Insegar, 0,05%), teflubenzurona (Nomolt, 0,1%) ili diflubenzurona (Dimilin SC 40, 0,02%). Učinkoviti su i organofosforni insekticidi na bazi klorpirifos-metila (Lino, Reldan 40 EC, Rely 40 i sl.) i pirimifos-metila (Actellic 50 EC), te piretroidi na osnovi cipermetrina (Chromorel-D EC), deltametrina (Decis 1,25 EC ili Rotor 1,25 EC) ili bifentrina (Astro) i drugi.

Velika kruškina buha uzrokuje kovrčanje lista pa se daljnja zaraza može spriječiti i mehaničkim odstranjivanjem lišća.

Kruškine buhe brzo postaju rezistentne na insekticide koji se često primjenjuju, stoga  je potrebno stalno mijenjati skupinu insekticida, a tretiranje je najbolje provesti poslije jače kiše jer ona ispire mednu rosu s buha ili naslage medne rose isprati deterdžentima.

Posebno treba brinuti o čuvanju prirodnih neprijatelja kruškinih buha, a to su razne vrste grabežljivih stjenica, zlatooke i bubamare. Ovi se grabežljivci hrane jajima i ličinkama kruškine buhe te tako utječu na smanjenje njene brojnosti i očuvanje prirodne ravnoteže između štetnika i grabežljivca.

Pretjerano gnojeni voćnjaci jače su zaraženi pa treba provoditi umjerenu gnojidbu dušikom.

Dlakavi ružičar (Epicometis hirta) i crni ružičar (Oxythirea funesta)

Iz velike porodice listorošca (Scarabeidae), poznata su dva jako slična štetnika koji posljednjih godina čine značajnije štete u pojedinim voćnjacima. Oba se uvlače u cvjetove i izgrizaju plodne organe, od njih stradaju tučak i prašnici pa nema zametanja ploda.

Dlakavi ružičar velik je kukac, dug oko 10 mm, crne boje, s 12-15 svijetlih točkica te obrastao s bijelo do žućkastim dlačicama. Crni ružičar nema dlačica.

Odrasli ružičari pojavljuju se rano u proljeće i zadržavaju se na korovnim vrstama, a masovnije se pojavljuju tijekom travnja. Osim na voćnim vrstama štete rade i na nekim ratarskim kulturama i cvijeću.

Jedan odrasli kukac obično uništi 4-5 cvatova, znači 20-25 cvjetova, pa ako se pojave u velikom broju mogu uništiti cijeli rod .

Kemijsko suzbijanje nije potpuno riješeno jer se u vrijeme cvatnje ne smiju koristiti insekticidi opasni za pčele i druge oprašivače. Želučani učinak ne dolazi do izražaja jer se ružičar većinom hrani unutarnjim dijelovima cvijeta, dok je kontaktno djelovanje oslabljeno dlačicama kukca.

Kod manje pojave ovih štetnika preporuča se njihovo ručno sakupljanje i mehaničko uništavanje. Postavljanjem plastičnih klopki (trapova) s plavom pločom i "biljnim mirisima" hvataju se ovi kukci i prati njihova populacija.

Kruškina osa srčikarica (Janus compressus)

Na pojedinim kruškama tijekom svibnja, možete zapaziti simptome slične bakterijskoj paleži. Uzrokuje ih kruškina osa srčikarica. Ženka ovog štetnika buši izboje krušaka otprilike desetak centimetara ispod vrha. Izboji su povinuti, a lišće i vrh pocrne te se kasnije posuše. Pregledom izboja lako se može uočiti tridesetak uboda spiralno smještenih oko izboja.

 

Primjena insekticida uglavnom nije potrebna. Brojnost štetnika smanjuje se rezanjem napadnutih izboja i njihovim uništavanjem (paljenjem ili zakapanjem).

 

ubodi spiralno raspoređeni oko izboja kruške

povinuti izboji i crni listovi, tipični simptomi koje uzrokuje Janus compressus slični su simptomima bakrerijske paleži

 

„CRVLJIVOST“ TREŠANJA

        „Crvljivost“ plodova trešnje, višnje i maraske uzrokuje trešnjina muha (Rhagoletis cerasi L.). Osim ovih voćnih vrsta napada i divlju trešnju, loniceru, žutiku, sremzu.

        Odrasle muhe su sjajno crne s trokutastim žutim štitićem na prsištu, duge su oko 4 mm.

Krila su im išarana tamnim poprečnim trakama.

       

Ovaj štetnik prezimi plitko u tlu (na 3-5 cm dubine) kao kukuljica, a sredinom svibnja izlijeću odrasli kukci. Oni se 7-14 dana hrane  slatkim izlučevinama stabla, a zatim počinje parenje. Oplođena ženka trešnjine muhe polaže tijekom svibnja jaja ispod kožice ploda ali samo u plodove određenog stupnja zrelosti tj. kad žuta boja ploda počinje prelaziti u crvenu. U jednom plodu može biti puno jaja, ali obično ostaje samo jedna bjelkasta ličinka koju mi najčešće zovemo „crv“.  Taj „crvić“ hrani se mesom ploda, onečišćuje ga i buši hodnik prema koštici. Oštećeni plodovi podložni su truljenju, imaju manju količinu soka i loše su kakvoće. Krajem razvoja, odrasle ličinke izlaze iz ploda i padaju na zemlju gdje se kukulje i prezimljuju.

      Suzbijanje ovog štetnika provodi se na nekoliko načina:

 • Budući da trešnjina muha prezimljuje kao kukuljica u tlu, jedna od mogućih mjera suzbijanja muhe je redovita obrada tla ispod krošanja trešnje, višnje i maraske. Tlo treba prekopati u jesen kako bi se kukuljice izložile utjecaju niskih temperatura i uginule.

 • Kemijsko suzbijanje insekticidima je druga mogućnost, no uspjeh zaštite ovisi o pravilnom određivanju optimalnog trenutka tretiranja. Da bismo uspješno suzbili trešnjinu muhu potrebno je utvrditi vrijeme njenog leta. Na stabla se zato postavljaju žute ljepljive ploče na koje se hvataju muhe pa se lako utvrđuje njihova brojnost i dinamika pojave i na osnovu toga određuje najpovoljniji trenutak zaštite. U Švicarskoj se pristupa primjeni insekticida kad se prosječno uhvati 0,5 muha po ploči u jednom danu. Naša poljoprivredna savjetodavna služba svake godine prati let trešnjine muhe i njihove preporuke o pravovremenoj primjeni insekticida možete naći na internet stranici http://www.hzpss.hr/ .

Voćarima koji nisu u mogućnosti precizno odrediti rok tretiranja, preporučujemo da tretiranje provode kad 50% plodova izgubi zelenu boju i počne žutjeti, odnosno rumenjeti.

Kako su rokovi tretiranja insekticidima vrlo blizu rokovima berbe, pri izboru insekticida treba birati one s kraćom karencom i manje otrovnosti. Ako zadovoljava rok (karenca-21 dan), mogu se primijeniti insekticidi na bazi dimetoata  (npr. Rogor 40, Chromgor 40, Zagor) ili na bazi fentiona (npr. Lebaycid 50 EC). Ako je taj rok kraći, koristite insekticide kraće karence (karenca- 14 dana), na bazi triklorfona (npr.Dipterex 80) ili deltametrina (npr. Rotor 1,25 EC). Prska se cijela krošnja i deblo.

U novije vrijeme preporuča se suzbiti odrasle muhe prije nego što odlože jaja. U tom slučaju ne prska se cijela krošnja, već samo deblo, nekoliko grana s južne strane i tlo ispod krošnje. Za tretiranje se koriste insekticidi kojima je dodano sredstvo za privlačenje muha (atraktant – Buminal 1%).

     Rane sorte trešanja obično su pošteđene napada trešnjine muhe. Napadu su izloženije srednje kasne, a posebno kasne sorte.

• Ukoliko ne želite koristiti kemijska sredstva, postavljanjem 5-10 žutih ploča po stablu možete prilično umanjiti štete, na ploče će se uhvatiti prilično trešnjinih muha pa će štete biti umjerene.

 

      Uspješno suzbijanje trešnjine muhe moguće je samo ako se prije spomenute mjere provode na cijelom području uzgoja trešnje, višnje i maraske.

 Dakle, ukoliko vaši susjedi (koji imaju ove voćne vrste) ne provode niti jednu od mjera zaštite (postavljanje žutih ploča, obrada tla ispod krošanja, kemijsko suzbijanje), uspjeh će biti slabiji! Naravno, veće štete možete očekivati u blizini šuma ili šikara gdje prirodno rastu divlje trešnje, kozokrvine, žutike i sremze koje također napada ovaj štetnik.

     

 

 

 

 

Krešimir Matanović i Martina Matanović, Udruga Viva Zagreb